VideoArhiv
   

VideoArhiv

Udruženje građana za afirmaciju,kulture umjetnosti i komunikacije / videoarhiv@bih.net.ba

12.04.2014.

veceras u 19.00 u sarajejevskom ratnom teatru - priča o naselju heroja kroz fotografije azema suceske

Modul memorije 2014: KROVOVI NASELJA HEROJA SOKOLJE", KROZ OBJEKTIV AZEMA SUĆESKE 12.4.2014, subota do 17.4.2014. 19.00 sati Sarajevski ratni teatar Izložba: „Krovovi Naselja heroja Sokolje u ratu“ Autor: Azem Sućeska Kroz 70 crno-bijelih fotografija autor Azem Sućeska Sućo nas je proveo između stambenih kuća koje su nastradale u periodu 92-95.godina. U Sokolju gotovo da nema kuće koja nije granatirana. Nakon rata su obnovljene a zahvaljujući fotografiji Azema Sućeske ostat će trajno zabilježeno stradanje ovog naselja.

22.11.2012.

Artistic village: LIMITED SPACES: SARAJEVO / BERLIN


Limited Space: Sarajevo / Berlin

Eine Kooperation der Akademie der Bildenden Künste, Universität Sarajevo (ALU) und der Universität der Künste Berlin (UdK).



Ausstellungseröffnung und Paneldiskussion:

22. November 2012, 19 Uhr (Moderation: Stefanie Schulte Strathaus)

Ausstellung:

23. November - 7. Dezember 2012, Dienstag- Freitag, 10-18 Uhr

Filmvorführung und Vortrag (in englischer Sprache) mit Nihad Kresevljakovic:

23. November 2012, Freitag, 19 Uhr


Veranstaltungsort

designtransfer, Universität der Künste Berlin, Einsteinufer 43-53, 10587 Berlin-Charlottenburg, Eintritt ist frei!

22.11.2012.

LIMITED SPACE: SARAJEVO - BERLIN (UZ FILM SJEĆAŠ LI SE SARAJEVA)


Limited Space: Sarajevo/Berlin

U četvrtak, 22.novembra 2012.godine, u galeriji Designtransfer Univerziteta umjetnosti iz Berlina, bit će otvorena izložba "Limited Space: Sarajevo / Berlin", a koja je prevashodno rezultat istoimenog projekta i suradnje Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo (ALU) sa Univerzitetom umjetnosti iz Berlina (UdK), jednim od najvećih i najprestižnijih univerziteta umjetnosti u Evropi. Kao dio ovog progama bit će prezentirani i video radovi studenata ALU Sarajevo. Kordinatorice ovog projekta u Sarajevu i Berlinu su : Adla Isanović & Jasmina Gavrankapetanović-Redžić (ALU, Sarajevo) i Clarissa Thieme (UdK Berlin).


Kao poseban dio ovog programa u Designtransferu bit će prikazan i film Sjećaš li se Sarajeva, Seada i Nihad Kreševljaković i Nedima Alikadića, a potom slijedi i prateća panel diskusija na kojem će pozvani gosti, iz različitih perspektiva, analizirati na koji način su vizuelne umjetnosti i video/film “ugrađeni” u područja društvenog konflikta i koje su specifičnosti njihovih mogućnosti i pozicioniranja odnosu na takav kontekst. Na panelu koji će moderirati Stefanie Schulte Strathaus (Arsenal-Institutut for Film and Video Art) učestvuju: Heinz Emigholz, Jasmina Gavrankapetanović-Redžić, Nihad Kreševljaković, Angelika Levi i Claus Löser.

Studenti ALU Sarajevo koji izlažu u Berlinu, pozvani su da učestvuju i na dvije radionice projekta “Limited Space”, koje će u Berlinu voditi Jasmina Gavrankapetanović- Redžić (23.-24.11.2012.) i Angelika Levi (26.-27.11.2012.).

 

  PM_limited_space_press.pdf 443.01 KB
28.08.2012.

Do you remember Sarajevo? by Sead & Nihad Kreševljakovic and Nedim Alikadić

HAUS DER KUNST

 

Do you remember Sarajevo?

Film Screening Dienstag, 11.09, 19 Uhr

Die bosnische Regisseurin und Produzentin Jasmila Žbanić (*1974, Sarajevo) gehört zur ersten Generation von Filmemachern, die sich nach Ende des Bosnienkrieges (1992-95) mit der filmischen Verarbeitung der Kriegsereignisse auseinandergesetzt haben. In der Ausstellung „BILD-GEGEN-BILD“ wird ihr Dokumentarfilm „Was uns bleibt sind unsere Bilder“ (2003) gezeigt. 
Den Film „Do you remember Sarajevo?“ (2002, 52 Min.) hat Žbanić mit ihrer Firma DEBLOKADA selbst produziert; er besteht ausschließlich aus found footage Material, das die Bewohner von Sarajevo während der fast vierjährigen Belagerung der Stadt aufgenommen haben. Der Film erzählt vom Alltag der Bevölkerung im Ausnahmezustand.
Mit ihrem ersten Spielfilm „Esmas Geheimnis – Grbavica“ gewann Jasmila Žbanić 2006 den Goldenen Bären der Berlinale. Ihr Spielfilm „Na Putu – Zwischen uns das Paradies“ wurde 2010 auf dem Filmfest München mit dem Bernhard-Wicki-Filmpreis, dem Friedenspreis des Deutschen Films, ausgezeichnet.
Originalfassung mit englischen Untertiteln
Im Anschluss: Gespräch mit Patrizia Dander und Julienne Lorz, Co-Kuratorinnen der Ausstellung „BILD-GEGEN-BILD“ und Jasmila Žbanić

Gespräch in englischer Sprache

Eintritt 5 €
inkl. Ausstellungsbesuch „BILD-GEGEN-BILD“ 12 €

 

Do you remember Sarajevo?

Film screening Tuesday, 11.09, 7 pm

The Bosnian director and producer Jasmila Žbanić (*1974 in Sarajevo) is a member of the first generation of filmmakers who, following the end of the Bosnian War (1992-1995), grappled to come to terms with the events through film. Her documentary “Images from the Corner” (2003) is part of the exhibition Image Counter Image. 
On this evening, Žbanić will present a film she produced with her film company, DEBLOKADA. “Do You Remember Sarajevo?” (2002, 52 Min.) consists exclusively of found footage taken by the residents of Sarajevo during the nearly four-year-long siege of the city. The film recounts the residents’ daily life in a state of emergency. The screening is followed by a discussion with Patrizia Dander and Julienne Lorz, curators of the exhibition Image Counter Image, and Jasmila Zbanic
With her fist feature film, “Esma‘s Secret– Grbavica” Jasmila Žbanić won the Golden Bear at the 2006 Berlinale. At the Munich Film Festival in 2010, her feature film “Na Putu – Between Us and Paradise” was awarded the Bernhard Wicki Filmpreis, the peace prize of German film. 



Information & Anmeldung
+49 89 21127 113
events (at) hausderkunst.de

→ Ticket kaufen

Haus der Kunst
Prinzregentenstraße 1
80538 München
+49 89 21127 113
+49 89 21127 157 Fax
mail@hausderkunst.de
28.04.2012.

MUZEJ NEVINOSTI ORHANA PAMUKA

Vijesti iz svijeta

Nobelovac Orhan Pamuk otvorio "Muzej nevinosti" u Istanbulu

Turski dobitnik Nobelove nagrada za književnost Orhan Pamuk otvorio je muzej koji je pripremao godinama i koji je inspiriran njegovim posljednjim romanom "Muzej nevinosti".


Istoimeni muzej smješten je u starom dijelu Istanbula u kome se odvija radnja Orhanovog romana o ljubavi između lijepe Fusune i bogatog Kemala.

To je istovremeno vizuelno kazivanje o životu grada na Bosforu u drugoj polovici 20. stoljeća. U muzeju su izložene razne kućne sitnice, odjevni predmeti, kino-karte, plakati za filmove koji su se tada prikaziali, rukopis romana i slično.

U nacrtu i izgradnji muzeja pomagala su mu tri arhitekta, prenosi AFP.

Pamuk je poznat kao veliki ljubitelj muzeja i redovno ih obilazi na svojim putovanjima po svijetu.

"Nikada neću zaboraviti Louvre, Prado, Britanski muzej. Ali ja se protivim tome da ti veliki državni trezori budu modeli muzeja iz budućnosti", objašnjava on svoju ideju na čijoj realizaciji je radio godinama.

"Novac koji se troši u velike, monumentalne državne muzeje treba umjesto toga da se troši u male muzeje koji govore o pojedincima. Treba podsticati i pomagati ljude da pretvaraju svoje male kuće u muzeje", kaže nobelovac.

Pamukoi muzej ima 23 izloga, a svaki predstavlja jedno poglavlje iz knjige. Predmeti u izlozima uključuju naušnice koje je Fusun izgubila zbog haljine.

Zadnji izlog predstavlja spavaću sobu u kojoj Kemal priča svoju priču naratoru romana.

Orhan Pamuk, koji je dobio Nobelove nagradu 2006. godine, rekao je da muzej također ima cilj da objasni činjenicu da su svakodnevni životi običnih ljudi jednako "dostojanstveni" kao i oni kraljeva i velikih generala i da bi se njihovi "predmeti također trebali sačuvati".
(FENA)

 
06.04.2012.

Modul memorije: WARM CENTAR U SARAJEVU – WAR, ART, REPORTING, MEMORY


Rezultat konferencije ratnih reportera u Sarajevu nova inicijativa

WARM CENTAR U SARAJEVU – WAR, ART, REPORTING, MEMORY

(SARAJEVO, 06. aprila, 2012) Na inicijativu Internacionalnog teatarskog festivala MESS, kulturološkog programa Modul Memorije i ratnih reportera na čelu sa Remy Ourdanom, današnja konferencija rezultirala je predstavljanjem ideje WARM Centra u Sarajevu – war (rat), art (umjetnost), repoting (izvjestavanje), memory (sjećanje). Ideja je da Sarajevo postane globalni centar ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, u najpozitivnijem smislu. U načelu projekat je dobio podršku Grada i Kantonalnog ministarstva kulture i sporta, dok mu predstoje faze konstituiranja fondacije, odbora I drugih aktivnosti. «Osim što je poznato kao simbol otpora, želimo da zbog ovog Centra Sarajevo bude prepoznato kao mjesto koje spaja ljude i gleda u budućnost.

 Kako ih je najavio Nihad Kreševljaković, umjetnički direktor Modula Memorije, ljudi koji su se skupa s nama borili za bolji svijet, Gary Knight i John Jones predstavili su u multimedijalnom format foto-monografiju za koju je svoje fotografije doniralo 45 ratnih fotografa, a knjiga će biti objavljena u julu 2012.

Novinar Boro Kontić govoreći o konferenciji koja je prethodila ovom okupljanju ratnih repotera naglasio je da je glavni problem propagandnog ratnog novinarstva što su dali legitimitet svakom zločinu, logoru i samoj opsadi. Novinar BBC-ja Allan Little, koji je i autor knjige «Smrt Jugoslavije» prisjetio se svojih bh. ratnih iskustava naglašavajući fascinaciju ljudima Bosne i Hercegovine koji nisu dozvolili da budu pobijeđeni. On je i otvorio pitanje da li je izvještavanje stranih reportera išta promijenilo u situaciji u našoj zemlji, podsjećajući da je situacija u Srebrenici bila alarmantna mnogo prije genocida 1995, te da se međunarodna zajednica oglušila o upozorenja.

Danis Tanović i Dino Mustafić dočarali su slikovitim epizodama šta je značilo u opsadi baviti se umjetnošću ističući kako je nužno zauzeti stav, te ponuditi svijetu istinu i realnost. «Kroz umjetnost se na najplemenitiji način možemo sjetiti teških vremena, kroz to smo naučili da budemo saosjećajniji i bolji ljudi», istakao je Mustafić napominjući da su ga ta iskustva naučila kako je etika neodvojiva od estetike.

Svojih sarajevskih iskustava prisjetili su se i Joel Brand koji je prvi put u Sarajevu nakon 20 godina, te Aida Čerkez koja od tog vremena do danas izvještava za jednu od najuglednijih svjetskih novinskih agencija – Associated Press. U okviru konferencije predstavljeni su projekti Virtuelna FAMA kolekcija, Inicijativa mladih za ljudska prava BiH, Izložba predmeta djece ubijene u opkoljenom Sarajevu kojom će biti zatvoren Modul Memorije 8.maja, te izložba Velije Hasanbegovića.

Modul Memorije 2012 se nastavlja sutra, subota, 7. aprila otvaranjem izložbe Jim Marshalla «15 godina poslije» u Sarajevskom ratnom teatru u 19 sati.

# # # k r a j # # #

Kontakt: Una Bejtović, PR manager Festivala, +387 61 190 110, press@mess.ba, www.mess.ba

14.02.2012.

Poziv roditeljima i rodbini ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995


 

MODUL MEMORIJE 2012 POSVEĆEN 20 GODINA OD POČETKA OPSADE SARAJEVA

 

(Sarajevo, 14. februara, 2012) Kulturološki projekat Internacionalnog teatarskog festivala MESS Modul Memorije ove godine održat će se od 6. aprila do 9. maja 2012. i na taj način obilježiti 20 godina od početka opsade Sarajeva. Nastao s ciljem da očuva sjećanja na tragičnu prošlost ali i kroz umjetnost prepozna sve vrijednosti koje je upravo taj period proizveo, Modul Memorije će i ove godine svojoj publici predstaviti brojne izložbe, predstave, filmove. U okviru Modula Memorije 2012, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog  Sarajeva 1992-1995 i Arma Tanović-Branković, glumica i umjetnica, pripremaju izložbu predmeta djece poginule u periodu 1992-1996, te im je za ovaj projekat potrebna i pomoć građana.

 

Želja organizatora je da kroz predmete (crteže, dnevnike, odjeću, igračke) održe sjećanje na naše nastradale mališane, te odaju počast ovim nedužnim  žrtvama agresije na Sarajevo i BiH. «Pozivamo sve roditelje koji i na ovaj način žele oživjeti i od zaborava sačuvati uspomenu na svoje mališane da nam njihove predmete dostave u prostorije Udruženja », pozvala je Tanović-Branković.

 

Prostorije Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog  Sarajeva 1992-1995 su u ulici Halida Nazečića 4, u objektu Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu (kompleks Državne bolnice Dr. Abdulah Nakaš). Predmeti se mogu donijeti od ponedjeljka do petka u periodu od 9 do 13 sati.

 

«Iskreno se nadamo da će Sarajlije i Sarajke prepoznati našu iskrenu namjeru da ovom izložbom, udruženim snagama, damo priliku javnosti da se upozna s našim najmlađim stradalnicima, te na taj način sačuvamo od zaborava uspomenu na njih», zaključila je Tanović-Branković.

29.01.2012.

Modul memorije 2012: IZLOŽBOM "BUDI REALAN, TRAŽI NEMOGUĆE" U GRAZU NAJVLJEN PROGRAM OVOGODIŠNJEG MODULA MEMORIJE


Jučer je u Grazu otvorena izložba "Budi realan, traži nemoguće ", BH i austrijskih umjetnika, te je najavljena njena postavka u sklopu ovogodišnjeg programa Modul Memorije 2012. Na izložbi u kultnoj austrijskoj galeriji suvremene umjetnosti Rotor izloženi su radovi Šejle Kamerić, Nebojše Šeića Shobe, Ede Numankadića, Jusufa Hadzfejzovića, Damira Nikšića i Michael Bluma, Damira Šagolja, Adle Isanović, Kurta i Plaste, Amira Idrizovića, Adele Jušić i Lane Čmajčanin, Andreas Hellera, Helmut Kaplana, Richard Krischea, Mirko Marić, Eva Helene Stern, Edda Stroll, Marcus Wilfing i ILA. Kustosice izložbe su Lejla Hodžić, Karin Lerneis, Eva Meran i Margharete Makoves. Pred skoro 200 prisutnih gostiju pored umjetnika gostima se obratio i zamjenik gradonačelnika Sarajeva Igor Kamočaj. Događaj kome su prisustvovali brojni zvaničnici grada Graza posjetio je i Valentin Inzko, a među gostima izložbe bili su i brojni umjetnici među kojima i Michelangelo Pistoleto. Zasebno je održan poseban sastanak predstavnika gradova Graza i Sarajeva na kome su kustosice Lejla Hodžić i Margharete Makovec te umjetnički direktor programa Modul Mmeorije i Sarajevskog ratnog teatra Nihad Kreševljaković prezentirali plan organiziranja ove izložbe u Sarajevu 27. aprila 2012. godine kao dio ovogodišnjeg programa Modul memorije i obilježavanja 20. godišnjice od početka opsade grada.

" Posebno zadovoljstvo je organizirati jedan ovakav događaj u sklopu programa Modul memorije, jer ovdje se ne radi o tome da ćemo imati priliku prisustvovati izložbi izuzetnih bosanskih i austrijskih umjetnika, već se ovdje radi i o suradnji sa ljudima koji su osvjedočeni prijatelji našeg grada. Afirmiranje komunikacije kroz umjetnost i slavljenje različitosti je upravo ono što se čini nekom porukom ove izložbe. U današnjem svijetu kada se moguće želi predstaviti nemogućim, važno je odgovriti revolucionarnim mislima poput ovih koje se pripisuju Che Guevari:"Budimo realni tražimo nemoguće". Čini se da samo ako izgradimo takvu realnost, imamo šansu da promjenimo sadašnjost, tj da nam budućnost ne bude neka mračna prošlost." , izjavio je u povodu izložbe u Rotor galeriji Nihad Kreševljaković.

Izložba će u Sarajevu biti organizirana u različitim gradskim prostorima, a trajat će od 27.  aprila do 9. maja 2012. godine. U grazu, pored ove izložbe i izložbe u Kamera Austrija, bit će organizirana i projekcija filmova producentske kuće Deblokada u sklopu kojih će publika imati priliku gledati filmove Jasmile Žbanić "Poslije, poslije", "Slike sa ugla", "Participacija", te film Sjećaš li se Sarajeva Seada i Nihada Kreševljakovića i Nedima Alikadića.
13.12.2011.

HUMAN RIGHTS FILM FESTIVAL ZAGREB 05.-10.12 RIJEKA 12.-16.12. 2011

Vijesti

Srijeda na HRFF-u uz pet raznovrsnih dokumentaraca!

Srijeda na Human Rights Film Festivalu donosi pet dokumentarnih filmova, a započinje u poslijepodnevnom terminu projekcijama naslova u sklopi programa Nepozvane slike čiji je povodom dvadesetogodišnjica djelovanja Mreže fondacija Otvoreno društvo. U 16 sati u kinu Europa bit će prikazan dokumentarni film ‘Sjećaš li se Sarajeva’ – spomenuti uradak nastao je od amaterskih video-radova u režiji autora Seada i Nihada Kreševljakovića te Nedima Alikadića. Film evocira vremena u kojima su se preplitale razne emocije: užas, patnja, humor, sve ono što se u opkoljenom gradu dodirivalo, tvoreći jedinstvenu atmosferu.

U 17 sati na rasporedu je dokumentarac ‘Esma’ redatelja Alena Drljevića koji donosi priču o ženi koja nakon nestanka supruga, pukovnika Avda Palića u Žepi 1995., započinje višegodišnju potragu za istinom koja je vodi kroz birokratske sobičke, preko masovnih grobnica do suda za ratne zločine u Haagu.

Glavni filmski program u 18 sati u kinu Europa uključuje dokumentarni film ‘Seljačka utopija’ redatelja Uruphonga Raksasada – bez propovijedanja, čak i bez direktno verbalizirane oštre kritike kakvu obilježava većina suvremenih dokumentaraca o industriji hrane, spomenuti film svojom ustrajnom staloženošću i gotovo stoičkom mirom tjera gledatelje da žale za izgubljenom povezanošću s procesom proizvodnjom hrane i zapitaju se je li zaista nužno da ih nakon izlaska iz kina dočekaju svjetla najbližeg restorana brze, genetički modificirane hrane.

U 20 sati u kinu Europa na rasporedu je film ‘Pismo ocu’ mladog I perspektivnog srpskog autora Srđana Keče – čak tri njegova dokumentarca bit će prikazana u sklopu ovoogdišnjeg HRFF-a. Riječ je o njegovom studentskom radu na britanskoj Nacionalnoj filmskoj školi u kojem preispituje individualnu odgovornost običnih ljudi zatečenih u ratu. Pokušavajući shvatiti način na koji je njegov otac izabrao umrijeti, kroz fotografije, pisma i video snimke, Keča je snimio priču o događanjima u posljednjim desetljećima 20. stoljeća na Balkanu. ‘Pismo ocu’ osvojio je nagradu u regionalnoj konurenciji na prizrenskom Dokufestu, a nedavno je prikazan u selekciji IDFA-e u Amsterdamu.

Današnji program završava filmom ‘Palazzo delle Aquille’ koji će biti prikazan u 21 sat u kinu Europa. Redatelji Stefano Savona, Alessia Porto i Ester Sparatore prate borbu dvadeset obitelji beskućnika koji na dva tjedna okupiraju gradsku vijećnicu u Palermu i zahtjevaju da im lokalna vlast osigura smještaj. Film je nagrađen za režiju na festivalu Cinéma du Réel te nagradom za ljudska prava na Buenos Aires Film Festivalu.

07.12.2011. | NATRAG


Filmovi

Sjećaš li se Sarajeva

režija: Sead & Nihad Kreševljaković i Nedim Alikadić
SRI, 07.12. 16:00 [KINO EUROPA] / UTO, 13.12. 17:00 [ART-KINO CROATIA]

godina: 2002 • zemlja: Bosna i Hercegovina • trajanje: 52’

Sjećaš li se Sarajeva je film koji su od amaterskih video-radova napravili Sead i Nihad Kreševljaković i Nedim Alikadić. Podsjećanje na vremena u kojima je osvojen ponos, u kojima su se, baš kao i u filmu, preplitale sve emocije: užas, patnja i humor, tvoreći jedinstvenu atmosferu.

http://humanrightsfestival.org/2011/11/sjecas-li-se-sarajeva/
13.12.2011.

ART KINO RIJEKA

ART KINO RIJEKA

nedjelja, 11.12.2011.
11:00 – Koko i duhovi, režija: Daniel Kušan, Hrvatska, 2011., 95 min.
18:00 – Filmovi koje su voljele naše bake i djedovi:
Na divlji zapad, Go west, režija: Edward Buzzell, SAD, 1940., 80 min.
20:00 – Filmovi koje su voljele naše bake i djedovi:
Na divlji zapad, Go west, režija: Edward Buzzell, SAD, 1940., 80 min.
ponedjeljak, 12.12.2011.
17:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Nasamareni ste!, You’ve Been Trumped, režija: Anthony Baxter, Velika Britanija, 2011., 95 min., dokumentarni
19:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Policajac, Ha-shoter, režija: Nadav Lapid, Izrael, 2011., 105 min., igrani
21:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Post Mortem, režija: Pablo Larraín, Čile/Njemačka / Meksiko, 2010., 98 min., igrani
utorak, 13.12.2011.
17:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Sjećaš li se Sarajeva, režija: Sead Kreševljaković, Nihad Kreševljaković, Nedim Alikadić, Bosna i Hercegovina, 2002., 52 min., dokumentarni
18:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Treba nam sreće, Il nous faut du Bonheur, režija: Aleksandar Sokurov, Aleksej Jankowski, Francuska/Rusija, 2011., 50 min.
19:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Tomboy, režija: Céline Sciamma, Francuska, 2011., 84 min., igrani
21:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Bolest spavanja, Schlafkrankheit, režija: Ulrich Köhler, Njemačka/Francuska/Nizozemska, 2011., 91 min., igrani
srijeda, 14.12.2011.
17:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Sunčev sustav, Sonnensystem, režija: Thomas Heise, Njemačka/Argentina, 2011., 100 min., dokumentarni
19:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Palazzo delle Aquile, režija: Stefano Savona, Alessia Porto, Ester Sparatore, Francuska/Italija, 2011., 128 min., dokumentarni
21:30 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Pismo ocu, režija: Srđan Keča, Srbija/Velika Britanija, 2011., 48 min., dokumentarni
četvrtak, 15.12.2011.
17:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Seljačka utopija, Sawan baan na, režija: Uruphong Raksasad, Tajland, 2009., 122 min., igrani
19:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Moj bosonogi prijatelj, My Barefoot Friend, režija: Lee Seong-gyou, Južna Koreja/Indija, 2010., 90 min., dokumentarni
21:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Mandarinove pjesme, Les chants de mandarin, režija: Rabah Ameur-Zaïmeche, Francuska, 2011., 97 min., igrani
petak, 16.12.2011.
19:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Ako i jedno stablo padne: priča o fronti za oslobođenje zemlje, If a Tree Falls: A Story of the Earth Liberation Front, režija: Marshall Curry, SAD/Velika Britanija, 2011., 85 min., dokumentarni
21:00 – 9. Festival filmova o ljudskim pravima
Slava kurvi, Whores’ Glory, režija: Michael Glawogger, Njemačka/Austrija, 2011., 110 min., dokumentarni
subota, 17.12.2011.
11:00 – Koko i duhovi, režija: Daniel Kušan, Hrvatska, 2011., 95 min., igrani
18:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min., igrani
20:00 – Bosanoga (sasvim slučajna smrt), režija: Morana Komljenović, Hrvatska, 2011., 70 min., igrani
nedjelja, 18.12.2011.
11:00 – Koko i duhovi, režija: Daniel Kušan, Hrvatska, 2011., 95 min., igrani
18:00 – Bosanoga (sasvim slučajna smrt), režija: Morana Komljenović, Hrvatska, 2011., 70 min., igrani
20:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min., igrani
ponedjeljak, 19.12.2011.
18:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min.
20:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min.
utorak, 20.12.2011.
20:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min.
srijeda, 21.12.2011.
18:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min.
20:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min.
četvrtak 22.12.2011.
18:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min.
20:00 – Imamo Papu, Habemus Papam, režija: Nanni Moretti, Italija/Francuska, 2011., 102 min.
petak, 23.12.2011.
18:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min.
20:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min.
subota, 24.12.2011.
11:00 – Koko i duhovi, režija: Daniel Kušan, Hrvatska, 2011., 95 min.
18:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min., igrani
20:00 – Izmišljene ljubavi, Les amours imaginaires, režija: Xavier Dolan, Kanada, 2010., 95 min., igrani
nedjelja, 25.12.2011.
Nema prikazivanja.
Blagajna kina otvara se sat vremena prije početka prve projekcije.
Art-kino Croatia, Rijeka © 2009., Krešimirova 2, 51000 Rijeka
telefon: (051) 323 261 (dostupan za vrijeme projekcija)
e-mail: info@art-kino.org
rezervacija karata: ulaznice@art-kino.org.
 
23.10.2011.

Protest Ars Aevi - Izjave podrške: Nihad i Sead Kreševljaković, 16. oktobar 2011.

02.04.2011.

VIDEOARHIV I OVE GODINE UCESTVUJE U REALIZACIJI PROGRAMA MODUL MEMORIJE

Modul memorije: PROGRAM - MODUL MEMORIJE 2011







04.04 – 13.04.2011. ponedjeljak

20:00h - Galerija Boris Smoje

Izložba fotografija: „Kashmir“

Autor: Andy Spyra

07.04.2011. četvrtak

21:30h - Meeting Point

Dokumentarni film: "Sacrificio – Who Betrayed Che Guevara ?"  /bos/eng/

Režija: Erik Gandini & Tarik Saleh / 2001 / 59’

Modul Memorije & Pravo ljudski

08.04. – 12.04.2011. petak

20:00h - Galerija Duplex

Izložba: "Résidants de la République"

Autor: Andrej Đerković

08.04. – 12.04.2011. petak

20:00h - Galerija 10m2

Video: Motivi (Drina) 10', 2011

Autori: Guillaume Robert, Baptiste Tanné, Marjorie Glas

08.04.2011. petak

21:30h - Meeting Point

Dokumentarni film :

„Surplus: terrorized into being consumers“ /bos/eng/

Režija:  Erik Gandini /2003/ 52'

„Raja Sarajeva“ /eng/bos/

Režija: Erik Gandini / 1994 / 50' – BiH premijera

Q&A with Erik Gandini

Modul Memorije & Pravo ljudski

10.04.2011. nedjelja

19:00h - Meeting Point

Dokumentarni film: Videokratija„ /bos/eng/

Režija: Erik Gandini /2009 / 84’ – BH premijea

Master Class: „Documents of memories / Čuvari sjećanja“ – Erik Gandini

Modul Memorije & Pravo ljudski

10. i 11.04.2011. nedjelja i ponedjeljak

20:00h - Kamerni teatar 55

Teatar: Igor Štiks „Elijahova stolica“

Režija Boris Liješević

13.04.2011.  srijeda

20:00h - Galerija Boris Smoje

Izložba plakata : „Modul Memorije“

13.04.2011. srijeda

20:30h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film :„Sjećaš li se Sarajeva“- integralna verzija

Režija: N.Kreševljaković, S.Kreševljaković i N. Alikadić

14.04.2011. četvrtak

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „Metro '93“

Sarajevska filmska alternativna scena

15.04.2011. petak

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „Metro '93“ – 2. dio

Sarajevska filmska alternativna scena

16.04.2011. subota

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „Sanjao sam o Smirnoff Buffalu“ /eng/bos/

Režija: Timur Makarević (Pro.ba)

 17.04.2011. nedjelja

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „Vitezovi Orlanda“ /eng/bos/

Režija: Jelena Popović

 18.04.2011. ponedjeljak

19:00h - SARTR

Predstava: "Muška za muške"

21:30h - SARTR

Predstava: "Muška za ženske

Bacači sjenki, ITD teatar, MESS

19.04.2011. utorak

19:00h - SARTR

Predstava: "Muška za ženske”

21:30h - SARTR

Predstava: "Muška za muške”

Bacači sjenki, ITD teatar, MESS

20.04.2011. srijeda

19:00h - SARTR

Predstava: “Ženska za ženske”

21:30h - SARTR

Predstava: “Ženska za muške’’

Bacači sjenki, ITD teatar, MESS

21.04.2011 četvrtak

19:00h - SARTR

Predstava: “Ženska za muške”

21:30h - SARTR

Predstava: “Ženska za ženske”

Bacači sjenki, ITD teatar, MESS

20. i 21.04.2011. srijeda i četvrtak

20:00h - ASU

Teatar: „Seven Kilometres North-East

Režija: Kym Vercoe

23.04.2011 subota

19:00h - Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti

Radio priče:

"3 mjeseca i dvije pijane noći"  

Autori: Nataša Magdalenić Bantić, Tomislav Škaro i Silvija Šeparović, emitirana 1992.

 ".... but parties have to dance"

Autorica: Silvija Šeparović, proizvedeno 1995.

23.04.- 29.04.2011. subota

20:00h - Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti

Izložba fotografija: „Na mrtvoj straži“  

Autor: Vladimir Šantić

25.04.2011. ponedjeljak

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „Gazastrophe“ /eng/

Režija: Samir Abdallah & Kheridine Mabrouk

26.04.2011 utorak

19:00h - Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti

Dokumentarni film: „Deca – fëmijët“ /eng/

Režija: Ferenc Moldoványi

Modul Memorije & Pravo ljudski

27.04.2011. srijeda

20:00h - Galerija Boris Smoje

Dokumentarni film: „We are not afraid“  /eng/

Režija: Declan Keeney

Belfast -Sarajevo Initiative

29.04.2011 petak

19:00h - Meeting Point

Dokumentarni film: „Graham i ja – istinita priča“ /eng/bos/

Režija: Nenad Puhovski

07.05.2011. subota

20:00h - Kriterion

Dokumentarni film:

„Nowhere in Europe“ /eng/ bos/

Režija: Kerstin Nickig

08.05.2011 nedjelja

19:00h - Kriterion

Dokumentarni film:

„Ecce homo“  Režija: Vesna Ljubić

„Vodopad“  Režija: Evy Schubert /eng/

09.05.2011 ponedjeljak

19:00h - Kriterion

Dokumentarni film

„Karasevdah – Srebrenica Blues“ /eng/  Režija: Saidin Salkić

„Rave against machine“ /eng/ Režija: Richard Rudy & James Harvey

09.05.2011 ponedjeljak

20:00h - Kamerni teatar 55

Teatar: „Balada o lososu i zgaženoj travi“

Režija: Sead Đulić

Svi programi su besplatni osim teatarskih predstava.
26.12.2010.

IZLOŽBA LEJLE KREŠEVLJAKOVIĆ - “Stanovanje / kultura / obrazovanje / sport / rekreacija”


U izložbenim prostorima Turskog kulturnog centra u Sarajevu  28. decembra bit će otvorena  izložba arhitektonskih radova Lejle Kreševljaković pod nazivom “Stanovanje / kultura / obrazovanje / sport / rekreacija”. Na izložbi je predstavljeno 7 najznačajnijih radova ove autorice nastalih u proteklih 5 godina.

 

Promotori izložbe su akademik Ivan Štraus, arhitekt i Luca Morganti, arhitekta iz San Marina i urednik arhitektonskog magazina “SRM ARH”.

 

Organizatori  izložbe su Arhitektonski  fakulteta u Sarajevu, Ambasada Republike San Marina u Sarajevu i Turski kulturni centar Yunus Emre 

12.12.2010.

3 Op reis (najaar 2010) ...Sarajevo...

Nihad Kresevljakovic

http://player.omroep.nl/?aflID=11764278

player.omroep.nl
3 op reis - http://gemi.st/11764278

3 op reis

3 Op reis (najaar 2010)

Beoordeel deze aflevering:

1 ster 2 sterren 3 sterren 4 sterren 5 sterren

In 3 op Reis bezoekt globetrotter Floortje Dessing dit seizoen eilanden met een bijzonder verhaal. Van het piepkleine eilandje Pitcairn tot het Griekse eiland Ikaria, waar één op de drie mensen ouder dan negentig jaar wordt. Dennis Storm bezoekt überhippe steden en maakt trips waar doorgewinterde backpackers alleen maar van kunnen dromen. Nicolette reist naar de mooiste plekken binnen en buiten Europa, zonder daarbij veel geld te verbrassen. Patrick gaat naar landen waar in het verleden veel onrust is geweest. Hij kijkt hoe de inwoners er nu leven en hij zoekt uit wat er voor reizigers te beleven is. Aflevering 12 Patrick - Sarajevo Patrick is in de hoofdstad van Bosnië: Sarajevo. Ooit was deze stad het décor voor de olympische winterspelen, later werd deze stad het trieste middelpunt van de Bosnische Oorlog. Patrick krijgt een rondleiding langs de landmarks van Sarajevo. Zijn gids vertelt hem hoe de geïsoleerde stad tijdens de oorlog stand hield en onder welke barre omstandigheden de inwoners van Sarajevo leefden. Nicolette ¶ Roemenië/Bulgarije Nicolette legt het laatste traject van haar reis af. In het Roemeense Boekarest ontmoet ze een enthousiaste Nederlander die haar laat zien hoe de stadskern zich de afgelopen jaren heeft ontwikkeld tot modern uitgaanscentrum. Nicolette reist door naar de kustplaats Varna in Bulgarije, waar ze een frisse duik neemt.

Datum uitzending: 28-11-2010. Tijdsduur: 34'51"
26.10.2010.

ZA ARHIVE:

Promovisana monografija Sarajevo - Moj grad, mjesto susreta (FOTO)


Monografija (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)

U sasvim pristojno popunjenoj dvorani Doma mladih u Sarajevu, u srijedu je u 19,00h predstavljena knjiga Sarajevo – moj grad, mjesto susreta.

U promociji ove jedinstvene fotomonografije, autora Jasminka Halilovića, sudjelovali su fotografi koji su radili na knjizi: Adina Krečo, Haris Čalkić i Milomir Kovačević Strašni, kao i jedan od saradnika Nihad Kreševljaković. Na promociji je govorila i Amira Medunjanin, čija je priča o Sarajevu kao o gradu sevdaha uvrštena u ovu knjigu.


Kreševljaković, Medunjanin, Strašni, Halilović, Čalkić, Krečo (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)

„Ovu monografiju karakterizira ono što je meni osobito drago, najdraže u ovom gradu“, rekao je Nihad Kreševljaković. „Odnos prema ljudima – dragim Sarajkama i Sarajlijama. Zbog toga mi je jako draga jedna rečenica, iz jednog turističkog vodiča, koji je izišao početkom prošlog stoljeća.

Vjerovatno je to bio jedan od prvih turističkih prospekata u Sarajevu. I tu kaže: „Dobrodošli u Sarajevo, jedan od najromantičnijih centara u ovom dijelu Evrope. Ideja o romantičnom gradu je morala proizići iz najmanje dvije stvari: romantični ljudi i arhitektonska i kulturološka različitost, na koju imamo tako mnogo razloga biti ponosni. U ovom gradu imamo jedinstvenu priliku vidjeti susret istoka i zapada, izlaska i zalaska sunca. Naše građevine, na koje smo često preponosni, možemo pronaći i u drugim gradovima svijeta. Mnogo impresivnije džamije u Istambulu, zgrade u Beču. Ali samo ovdje, kao na nekoj slatkoj maketi, jedne pored druge stoje sve zgrade. Najponosniji sam kad naš grad uspoređuju sa Jerusalemom.“


Jasminko Halilović (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)

Jasminko Halilović je iskoristio priliku da se na promociji zahvali svima koji su omogućili da nastanak ove knjige: od sponzora, do saradnika i autora, te pročitao poglavlje iz knjige.

Za RadioSarajevo govori o jedinstvenosti ovog projekta, njegovom značaju za Sarajlije, ali i za posjetitelje, o fotografima koji su sudjelovali u nastajanju knjige, te o svojim budućim projektima.

RadioSarajevo: Često ste govorili o dinamičnosti koju imaju vodiči i slikovitosti i informativnosti koju ima monografija jednog grada. Na koji je konkretno način to kombinirano u ovoj knjizi?
Halilović: Najprostije rečeno, druge monografije su koncipirane u poglavljima, a ova knjiga je koncipirana kao šetnja kroz grad. To mu daje formu vodiča, činjenica da mi čitaoca, htio on to ili ne, tjeramo da postane svjestan kako grad izgleda, gdje se šta nalazi u odnosu na nešto drugo - tako da uključuje i neki geografski pregled, da tako kažem.

RadioSarajevo: Na koji način su četiri fotografa koja su radila na ovoj monografiji, svojim senzibilitetom, svojim afinitetima i stilom, utjecali na izgled ove monografije?

Halilović: Milomir Kovačević učestvuje samo sa jednim setom fotografija, dakle, njegovih je fotografija manje, i odnose se na prošlost, dakle, na ratni period. Te fotografije imaju veliku vrijednost, a poslužile su kao neka vrsta uvoda u glavni dio knjige. On nije u glavnoj priči „Sarajevo danas“. U toj su priči tri fotografa. Anida Krečo je po struci arhitekta, tako da su njene fotografije bazirane na arhitekturi. Zijah Gafić je fotoreporter, on ima taj neku svoju viziju da zabilježi jedan trenutak, jednu efektnu sliku. Haris Čalkić je također fotoreporter, ali on je više orijentiran na umjetničku fotografiju. On voli da mu ljudi poziraju, da ih fotografiše na različitim mjestima, u različitim ambijentima, kako bi dobio ono što želi. Napravili smo oko 5000 fotografija, i od toga odabrali oko 140 kako bismo ilustrovali ovu priču.


Posjetioci su imali priliku prelistati primjerak monografije (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)

RadioSarajevo: Na koji način ste odabrali 16 prijatelja koji pričaju svoja iskustva i doživljaj Sarajeva?
Halilović: Tu smo išli prilično široko: svega ih je nekoliko mojih bliskih prijatelja tu uvršteno. Htio sam da obuhvatim što više ljudi koji će biti različiti generacijski i po dijelovima grada u kojima žive, po tome čime se bave u životu. Neki od tih ljudi su prijatelji Nihada Kreševljakovića, koje sam ja tu tek upoznao, tokom rada na knjizi. Htjeli smo, dakle, naći što više različitih ljudi i života, kako bismo dobili što više različitih pogleda, koji bi se, kao jedan mozaik, sklopili u priču o tome kako mladi ljudi danas doživljavaju Sarajevo.

RadioSarajevo: Knjiga je u dvojezičnom izdanju – bosanskom i engleskom. Kako zamišljaš da knjigu može doživjeti potpuni stranac, neko ko nikada nije bio u Sarajevu i ko se sa njim tek upoznaje? Rekao si da je ovo neka tvoja osobna priča, odnosno, da se radi o tvom gradu u gradu Sarajevu.
Halilović: Odnos prema ljudima, koji Nihad Kreševljaković ističe, tu je jako bitan. Mi se vrlo malo koncentrišemo na, recimo, građevine. Generacija ljudi koja je pravila ovu knjigu je mlađa, mnogo su putovali. Mi smo svjesni toga da u Parizu, naprimjer, ima dvjesto zgrada većih od naše Vijećnice. Dakle, nema potrebe da mi sad od nje pravimo neko monumentalno zdanje. Mi se više orijentišemo na život grada, na ljude, što čini našu knjigu dinamičnijom. To je upravo ono što bi stranci trebali prepoznati. Ne grad kao takav, već život grada i u gradu.

RadioSarajevo: Vaš naredni projekat je knjiga Djetinjstvo u ratu – Sarajevo,92-93. Kako napreduje rad na toj knjizi i kad bismo je mogli očekivati u knjižarama?
Halilović: Prije četiri mjeseca, započeo sam projekt Djetinjstvo u ratu, preko interaktivne stranice djetinjstvouratu.com. Pozvao sam 1600 ljudi da pošalju svoj kratki, lični odgovor na pitanje o tome šta je za njih djetinjstvo u ratu. Odaziv je bio nevjerovatan. Evo, prije petnaestak dana smo skupili svih 1600 sjećanja, koja su nam došla iz 35 zemalja svijeta. Ja sad imam masu materijala na kojima radim, koje sređujem, i nadam se da čemo uskoro imati i tu knjigu spremnu.


Haris Čalkić jedan od fotografa koji su radili na ovom projektu (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)


Anida Krečo, fotograf u monografiji (foto:Denis Ruvić, radiosarajevo.ba)


Promocija je privukla veliki broj posjetioca (foto:Denis Ruvić,radiosarajevo.ba)

dijala,radiosarajevo.ba
06.10.2010.

PROMOCIJA KNJIGE "SARAJEVO - MOJ GRAD, MJESTO SUSRETA


U srijedu 13. oktobra 2010. godine, u Domu mladih će biti predstavljena knjiga “Sarajevo – moj grad, mjesto susreta”, autora Jasminka Halilovića.

Promociji i prelistavanju knjige će prisustvovati i o njoj govoriti autor i saradnici na ovom projektu – Haris Čalkić, Zijah Gafić, Milomir Kovačević Strašni, Anida Krečo i Nihad Kreševljaković.

Knjiga Sarajevo – moj grad, mjesto susreta pripremana je od 2007. do 2010. godine. Radi se o luksuznoj dvojezičnoj publikaciji, modernoj foto-monografiji podijeljenoj u tri dijela. U prvom dijelu predstavljen je nastanak Sarajeva i BiH, te razvoj grada sve do kraja 20. stoljeća. U drugom, glavnom dijelu knjige, autor čitaoca vodi u šetnju gradom, od istočnog ka zapadnom ulazu, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. U okviru glavne vezivne priče koja je praćena fotografijama, nalaze se umetnute kratke priče u kojima čitalac može saznati više o događajima, građevinama, obilježjima grada i načinu života. U trećem dijelu knjige autor donosi dio razgovora o gradu sa 16 prijatelja i poznanika, mladih građana Sarajeva. Ovaj dio simbolično, prema prvom dijelu knjige, predstavlja pogled u budućnost.

Autor projekta Jasminko Halilović okupio je respektabilan tim i ova je knjiga rezultat te saradnje. Osim Halilovića na tekstu je radio Nihad Kreševljaković, a autori fotografija su Haris Čalkić, Zijah Gafić, Milomir Kovačević i Anida Krečo.

Tokom trogodišenjeg rada u organizaciji Udruženja URBAN konsultirano je više desetina knjiga, te preko stotinu izvora, napravljeno je preko 5.000 fotografija, od kojih je 138 poslužilo za ilustraciju ove jedinstvene priče o Sarajevu na 200 stranica formata 245x300mm.

“Ova je knjiga zapravo sinteza mojih mladalačkih pisanja i zapažanja o rodnom gradu. Ona može biti i vodič i opširna monografija i lični dnevnik. Čitajući ovu knjigu, vi ćete upoznati jedan pogled na Sarajevo. On je iskren i nije potpun. Želim posebno zahvaliti prijateljima s kojima sam razgovarao o Sarajevu, što mi je olakšalo rad na knjizi. Neki od tih razgovora prerasli su u posljednji dio knjige, u kojem o gradu zajedno sa mnom govore: Amira Medunjanin. Amer Krivošija, Matea Kordić, Edin Branković, Asija Kamarić, Faik Ćatibušić, Melina Kamerić, Ljiljan Veselinović, Azra Hodžić, Tim Clancy, Maida Hot, Muhamed Grbo, Merjema Salić, Damir Šaljić, Alma Telibećirević i Dragan Rokvić. Na podršci se zahvaljujem Jamesu Dannebergu, Amiri Kreševljaković, Rogeru M. Richardsu, Sophie Cooke, Muhamedu Kozadri, Saneli i Saudinu Bećireviću, Jovanu Divjaku, Enveru Žigi, Mladenu Ćorluki, Damiru Aganoviću, Tamari Turnadžić, Alisi Šišić, Harunu Kujoviću i Amiru Badnjeviću. Posebno se zahvaljujem saradnicima i prijateljima Anidi Krečo i Nihadu Kreševljakoviću, te roditeljima Samiji i Senahidu Haliloviću. Vesni i Ajdini zahvaljujem na beskrajnom razumijevanju.”, riječi su Jasminka Halilovića, autora knjige.

Knjigu “Sarajevo – moj grad, mjesto susreta” je moguće kupiti u bosanskohercegovačkim knjižarama kao i putem web-knjižare knjiga.ba. Cijena knjige u maloprodaji je 150,00 KM.

Knjigu će biti moguće kupiti na predstavljanju u Domu mladih po promotivnoj cijeni od 100,00 KM, i to ograničeno izdanje sa kutijom.

 

Autori fotografija u knjizi su Milomir Kovačević Strašni, Zijah Gafić, Anida Krečo i Haris Čalkić.

Autor uvodnog historijskog teksta je Nihad Kreševljaković, a koautori teksta u knjizi su također Jasminko  Halilović i Nihad Kreševljaković.

Izdavač je Udruženje Urban, a svoj skromni doprinos publiciranju ove knjige dali su i Videoarhiv i Ambasada Republike San Marina u BiH.

01.10.2010.

MESS NA FESTIVALU SARAJEVO U PRIZRENU

KAO DIO FILMSKOG PROGRAMA FESTIVALA SARAJEVO U PRIZRENU PRIKAZAN FILM SJECAS LI SE SARAJEVA, NIHADA I SEADA KRESEVLJAKOVIC I NEDIMA ALIKADICA

   

Međunarodni teatarski festival MESS je u sklopu ovogodišnjih aktivnosti u povodu obilježavanja 50 godina postojanja uzeo učešće u programu „Sarajevo Festival u Prizrenu“. Promovirajući sadržaje programa Modul Memorije, Festival MESS kao suorganizator u periodu od 27. do 29. septembra 2010. predstavlja filmski, teatarski, izdavački i fotografski program.

U sklopu filmskog programa prezentirani su radovi najznačajnijih bh. reditelja Danisa Tanovića i Jasmile Žbanić. „Kako je istovremeno na Filmskom festivalu u Prištini prikazan Jasmilin film Na putu smatrali smo da je zanimljivo ljude upoznati sa radom naše najuspješnije rediteljice tako da je pored filma Grbavica u Prizrenu prikazano i pet Jasmilinih dokumentarnih filmova uključujući i film „Noć je. Mi svijetlimo.“ koji je prikazan 2002. na prvom Doku festivalu u Prizrenu. Isti je slučaj i sa filmom Sjećaš li se Sarajeva. Pored ovih filmova prikazan je i igrani film Remake Dine Mustafića a večeras je planirano prikazivanje filma Danisa Tanovića Ničija zemlja. Sve projekcije održane su u Domu kulture pred prepunom salom.", istakao je izvršni producenta MESS-a, Nihad Kreševljaković.

Kao dio teatarskog programa Festival MESS je organizirao dolazak scensko-poetskog recitala „Svjedok“, Miodraga Trifunova koji je također igran pred 400 gledatelja. MESS je prezentirao i vlastito izdavaštvo, a u fotografskom programu predstavljen je rad bh. fotografa Rikarda Larme koji je MESS u Sarajevu predstavio 2009. godine kao dio programa Modul Memorije. Za djecu osnove škole u Rečanima organizirano je druženje sa pjesnikom Šimom Ešićem. Inače, cijeli događaj organiziran je u suradnji Festivala MESS sa Bošnjačkim savjetom Kosova a u povodu obilježavanja Dana Bošnjaka Kosova. Samom otvorenju prisustvovali su visoki zvaničnici, a samu manifestaciju otvorio je u prizrenskom hamamu gradonačelnik Prizrena.

„Cilj Festivala MESS je uvijek bio afirmirati komunikaciju među ljudima cijelog svijeta kao visoku vrijednost, a posebno suradnju unutar naše regije. Na poziv BSK mi smo odlucili učestvovati u programu koji prevashodno afirmira komunikaciju između dva grada koja imaju mnogo sličnosti: Sarajeva i Prizrena. Ovaj događaj je prelijepi primjer afirmiranja i slavljenja različitosi kao najvećeg bogatstva kojeg često nismo dovoljno ni svjesni. Činjenica da su svi programi Festivala MESS u Prizrenu bili prepuni i to uglavnom mladih ljudi najveća je nagrada za sav trud koji je uložen u ovaj Festival. Interes publike bio je iznad i najoptimističnijih očekivanja, a prijateljstvo, srdačnost, bliskost i interes ovdašnjih ljudi za zbivanjima na kulturnoj sceni BiH su jedno apsolutno i duboko emotivno iskustvo. Dok neki žive ovdje i ne cijene svoju zemlju neki ljudi, daleko od nje mnogo više je doživljavaju svojom. Živimo na čudnom prostoru koji ima svoju dobru i lošu stranu. U tom dualizmu, kultura i umjetnost su most da se sa loše strane pređe na stranu dobra, mira, suosjećanja i ljubavi. Dobri ljudi jedina su garancija bolje budućnosti. Upravo to je bila ideja našeg učešća u ovom programu.“, zaključio je Kreševljaković.

Posljednje veceri Festivala publika je imala uzivati u koncertu Damira Imamovica i Amire Medunjanin u prepunoj svorani Sportskog centra u Prizrenu, a sa kojeg se uzivo u nekoliko navrata direktno prensio na drzavnoj televiziji Kosova.

U budućnosti Festival MESS planira nastaviti sa ovom vrstom aktivnosti, a među gradovima u kojima se planiraju organizati ove i slične aktivnosti su i Vukovar i Dubrovnik. 

 


Fotografije: Haris Alija
22.07.2010.

3. MIROVNA AKADEMIJA U SARAJEVU

Post - jugoslovenska mirovna akademija u Sarajevu


mirovna_akademija_sarajevo

Treća Post - jugoslovenska mirovna akademija otvorena je u Sarajevu u  prostorijama Međunarodnog Franjevačkog studentskog centra.

Post - jugoslovenska mirovna akademija je jedinstveni mirovni edukativni program u regiji, čiji je cilj da doprinese unaprijeđivanju praksi i teorija izgradnje mira u regionu bivše Jugoslavije, kombiniranjem aktivističkog i teorijskog pristupa izgradnji mira.

Ove godine, Akademija će imati ukupno 59 učesnika/ca, iz cijele bivše Jugoslavije, kao i Albanije, Irske, Njemačke, Turske i Velike Britanije.

 

U sklopu današnjeg programa gostima je prikazan film "Sjećaš li se Sarajeva", a gost-predavač bio je jedan od autora filma Nihad Kreševljaković

Za više informacija posjetite web stranicu www.mirovna-akademija.org

21.07.2010.

T R A LJ I Ć I

FAMILIJA TRALJIĆ


Kada je u toku opsade zvanično predstavljen projekat Biblioteka Hamdija Kreševljaković, Mahmud ef. Traljić je predstavio značaj spomenute Biblioteke i Hamdije Kreševljakovića.

U nekim sidžilima porodica Traljić se spominje unazad duže od 350 godina, gdje su s prva bili nastanjeni na Vratniku. Do početka slavenizacije naših prezimena i dodatka “ić” prezivali su se Traljo. Bila je to uvijek vrlo ugledna porodica.
Iz te učene i ugledne sarajevske porodice potiče i hafiz Mahmud efendija, rođen u Sarajevu 28. aprila 1918. godine. Otac mu je bio Mustafa efendija, a mati Senija hanuma Musakadić. Mahmud ef. potiče iz obitelji gdje se uvažavala knjiga. Knjige je volio njegov otac, a Mahmudov brat rahmetli Seid Traljić, bio je uvaženi historičar, koji je nakon studija u Zagrebu, radio kao predavač na Filozofskom fakuletu u Zadru. Kao jedan od nekolicine Bošnjaka Seid ef. je bio i stručni suradnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Mahmud ef. je hafiz od svoje četrnaeste godine, što mu je od rane mladosti donijelo uvažavanje i starijih kolega, a hifz je završio pred hafizom Mustafom ef. Mujezinovićem (poznatijim kao Mustafa ef. Kovač). Pored Mahmuda ef. Traljića, ova je porodica u novijoj povijesti dala još jednog hafiza – Edhema ef. Traljića, po struci diplomiranog pravnika. Iako se ne radi o velikoj porodici, značajno je da su i danas mnogi od njih visokoobrazovani ljudi. Među njima izdvajam mladog magistra prava Seada Traljića, koji je studije završio u SAD, a magistrirao u Budimpešti.
 U privatnim spisima Alije Nametka nalazio se i nekrolog na dan dženaze Salih-age Traljića, amidžića hafiz Mamutova i Seidovau kome piše:”Bila mu je, kako je bio skroman čovjek i bez pozicija u društvu, velika dženaza”, dodajući, nešto kasnije, kako se na dženazi okupila sarajevska čaršija. Mahmud ef. Traljić je u rodnom gradu završio Gazi Husrev-begovu medresu (1940), a potom, 1944, diplomirao na Višoj islamskoj šerijatskoj školi. Radio je kao bibliotekar čuvene Gazi Husrev-begove biblioteke (1944-1947), a sa tog mjesta odlazi u zatvor, gdje ostaje deset godina. Po izlasku na slobodu zapošljava se u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, gdje je radio od 1957. do 1984. godine. Honorarno je predavao šest predmeta na  Gazi Husrev-begovoj medresi (1945 – 1947), te bio imam Sinan vojvoda Hatun džamije na Vratniku (1944 – 1947) i hatib Jahja pašine džamije u Čurćića mahali, u čijem haremu je i ukopan.
Mahmud ef. Traljić se doselio u Čurćića mahalu početkom 70-tih, gdje je živio sa svojom suprugom i vjernom suradnicom Nailom hanumom. Još od srednjoškolskih dana se bavio pisanjem i objavljivanjem radova, surađujući sa skoro svim muslimanskim publikacijama poput: El-Hidaje, Novi Behar, Glasnik IVZ, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Preporod, Šebi Arus, Takvim, Islamska misao, Bibliotekarstvo, Narodna uzdanica, Bakije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, kao i Vjesniku Društva bibliotekara Hrvatske. Suradjivao je i na Prvom i Drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” iz Zagreba, Encikopedije BiH, Enciklopedije Turske, kao i na Leksikonu pisaca Jugoslavije u Novom Sadu.
 U vremenu u kome živimo njegova biografija se možda ne čini dovoljno atraktivnom. Hafiz Traljića nije bio čovjek kojeg ste svakodnevno mogli gledati na naslovnim stranicama novina. Čini mi se da je njegovo mišljenje i savjet bilo privilegija onih koji su ga poznavali. Šta god bio razlog, ali on nije bio, po suvremenim poimanjima, javna ličnost.  To je neka boljka ovih prostora…Ta nemogućnost da iskoristimo blizinu ljudi koji su relevantni da daju vlastiti sud o vremenu i pojavama koje ono nosi. Njihova skromnost i znanje su ih sprijećili da izbiju na one pozicije gdje se nekad lahko gubi razum i čast... Veliki ljudi, a posebno historičari, veoma dobro poznaju tu temu. Vjerujem da je baš to odgovor na pitanje zašto ga nije bilo na naslovnicama.
Hvala Bogu pa se hafiz Traljić odlučio da u posljednjih nekoliko godina života (od 1994), štampa nekoliko svojih knjiga. U tome je njihova velika vrijednost, koja prije svega ukazuje na veličinu hafiza Traljića koji je prepoznao momenat u kome se odlučio na ovakav napor, a kako bi iza njega ostala djela koja su po svemu sadržaju ravna vrijednosti, naprimjer, Bašagićevih djela o Bošnjacima ili  Bašeskijinog Ljetopisa.  
Njegova djela spadaju u primarne izvore, odnosno nezamjenjivu građu u istraživanju historije BiH, a posebno Bošnjačke baštine. Ona osvjetljavaju ulogu ljudi, organizacija, ustanova i institucija koje su pravilan osnov u razumjevanju i definiranju identiteta Bošnjaka i njihove zemlje. Ona obuhvataju različite aspekte i veoma širok period, koji završava sa 1971. godinom. O njegovom radu i ličnosti, veoma tačno, Muharem Omerdić piše:”Ako se za nekog kod nas, u Bosni, može reći da je obilježio svoje vrijeme i da je ostavio pečat vlastititog postojanja osiguravši trajno mjesto i ugled svome imenu u bošnjačkom narodu, to je, svakako, hafiz Mahmud efendija Traljić. On je pregalac koji je veliki ugled postigao svojim poštenjem, odlučnošću, čestitošću i besprijekornim radom. Po naravi je bio individualac, britka jezika, oštre pameti, jake memorije i dobra srca. Ne mareći za mišljenje o sebi i pohvale, jer sve što čini čini sa dobrim nijjetom i u ime Boga, stameno je koračao kroz život. Gordog kao gora, tihog kao voda, takvog je mogla iznijedriti samo Bosna.”
On nije samo na papiru sačuvao sjećanje na ljude o kojima je pisao, već je često i  djelima, poučavao o njima. U svojim radovima, kazujući o ljudima, on  naglašava i njihove ljudske osobenosti, a on sam je često bio i baštinik spominjanih vrlina. Svaku karakteristiku pozitivnog sadržaja Mahmud ef. Traljić je primjenjivao u vlastitom životu. To je definitivno bio način razumjevanja i akceptiranja vrlina i njihovog lančanog prijenosa o kojem nas poučava i naš Poslanik, Muhamed (a.s.). Zbog toga je potpuno u pravu Muharem Omerdić kada kaže: “Ovoj generaciji Bošnjaka hafiz Mahmud Traljić je doista znak pored puta i orjentir koji pokazuje ispravan pravac i pravilnu orjentaciju”.

Nihad M. Kreševljaković

21.07.2010.

K R E Š E V LJ A K O V I Ć I


Nihad M. Kreševljaković

 

"Četiri elementa dolaze u obzir i utječu na čovjeka prilikom odabiranja određene osobe za ženu: ljepota, porijeklo, bogatstvo i moralni kvaliteti (vjera). A ja ti preporučujem da paziš na moralne i duševne kvalitete i da tražiš takvu ženu." (Muhammed a.s., hadis prenosi Buhari)

KREŠEVLJAKOVIĆI

 

Iako pripadam trećoj generaciji historičara u porodici Kreševljaković nikada se nisam bavio temom porijekla. Time se nije bavio ni moj otac niti dedo, također historičari. Pretpostavljam da je nezanimanje vlastitim porijeklom bilo posljedica ubjeđenja da ono zapravo ne znači ništa, ako sami nismo ili barem ne nastojimo biti dobri ljudi. To, ako je neki predak bio dobar, pa i loš, ne znači ni da mi moramo biti ni dobri, a ni loši. Na kraju krajeva, ni rodoslovi kraljeva ne znače mnogo, a kamo li jedne obične bosanske porodice. 

 

S druge strane baveći se ovom temom, ne mogu da ne primjetim uzbuđenje koje donosi lutanje nekim starim vremenima, i susret sa ljudima koji su neki naši rođaci, preci…Teško je ne pokušati pronaći neku sličnost njih sa nama.  I još jedna stvar kod rodoslova koja je problematična je to da oni uglavnom zanemaruju žensku liniju, a bez koje ništa od svega toga ne bi bilo. Zbog toga ovaj tekstić posvećujem svim ženama po bilo kojoj liniji iz ove porodice.

 

Porodica Kreševljaković se spominje oko 1730. godine kao jedna od porodica koja u tom periodu živi na području Vratnika. O tome je pisao rahm. Seid Traljić. Pretpostavlja se da su se u tom periodu i naselili u Sarajevu, a porijeklom su iz Kreševa o čemu svjedoči i samo prezime Kreševljak. Pretpostavka je da su starinom iz tih krajeva Bosne, te da su tamo živjeli od najstarijih davnina. Inače, Kreševo je uz Fojnicu najstarije rudarsko mjesto u BiH gdje se od najstarijih vremena formiraju naselja u kojima se vadila i prerađivala ruda, pravile metalske izrađevine ali i sa njima trgovalo.

 

Po dolasku u Sarajevo, a i u kronikama franjevačkog samostana u Kreševu, spominju se pod prezimenom Šećo, ali po mjestu dolaska u Sarajevu u upotrebu ulazi prezime Kreševljak. Inače, sam Hamdija Kreševljaković se u nekim od svojih radova potpisivao sa ovim starim prezimenom odnosno kao Šećo ili Šećinovac. Po mome sjećanju, otac je govorio kako je neki od Šeća koji je živio u Kreševu bio poznat po velikom broj kahva koje je pio svaki dan. Prezime Šećo navodi se u Sarajevu i u Ljetopisu Mula Mustafe Bašeskije. Po usmenom pričanju Alije Isakovića, sam autor ljetopisa Mula Mustafa Bašeskija bio je u srodstvu  sa ovom porodicom. U samo ljetopisu na više mjesta se spominju Šeće, a spominje se i Husejin Krešeljaković (Kreşevlakogli) za kojeg ljetopisac kaže da je tetić njegove majke. Istina, životopis Mula Mustafe Bašeskije i Hamdije Kreševljakovića imaju neke zajedničke crte, pa su ako ništa po tome bliski. Na kraju krajeva, svi su ljudi od jednog muškarca i jedne žene, pa samim tim svi i rodbina.  

 

Upravo spomenuti Hamdija Kreševljaković je i najznačajnija ličnost ove porodice. Rođen je u Sarajevu (Lubina ulica, broj 7, na Vratniku) 6.9.1888. godine (10. Muharema 1306). U različitim zabilješkama godina rođenja se različito navodi, pa se nerijetko koristi i 1890 godina kao datum rođenja. Hamdija će biti i taj koji će sa Vratnika preseliti se na lijevu obalu Miljacke gdje je kupio i popravio kuću u ulici Mjedenica, a u kojoj njegovi potomci i danas žive.

 

Prvi iz poznati član ove porodice, a čije je ime poznato bio je Hamdijin dedo  Mula – Ibrahim Kreševljak.

 

Otac Hamdije bio je  Mehaga (Mehmed), trgovac najprije gvozdenom robom, a kasnije sahtijanom (kožom).  Pretpostaviti je da su i njihovi preci bavili trgovinom gvozdenom robom što bi mogla biti tradicija koju su donijeli sa sobom iz Kreševa, te da se taj zanat prenosio s koljena na koljeno.  Njegov otac Mehaga umro je 1929. godine. S obzirom na očev posao Hamdija je ponekad zajedno sa njim i putovao. Hamdijin prijatelj Ivan A. Miličević zabilježio je da je prvo Hamdijino putovanje bilo kada je sa ocem trgovačkim poslom otišao u Novi Pazar.

 

Majka Hamdije Kreševljakovića zvala se Džemila (Džema), kći Salih bega Prašića. Bila je porijeklom iz Užica. Alija Nametak navodi da dolazi iz porodice Ceribašić – Prašić. Po mjestu odakle su došli ova porodica dobit će kasnije prezime Užičanin. Muhamed Hadžijahić navodi da je njen otac Salih beg Prašić bio potomak posljednjeg tefterdara u Budimu. Inače, Hamdijina mati Džemila je kao djete došla u Sarajevo s onim doseljenicima koji su pred progonima muslimana posljednji ostavili Srbiju, kada je knez Mihajlo od Osmalija dobio 6 gradova u kojima se još nalazila posada Osmanlijske vojske. Ova porodica dolazi u Sarajevo najkasnije 28. septembra. 1862. godine, a moguće je da je ovdje i ranije boravila porodica Hamdijine majke s majčine strane.

 

Džemila, se po rođenju prezivala Hadžijusufagić. Ovo navodi sam Hamdija Kreševljaković u svom radu o Gazi Husrev-begu gdje piše mu je majka pričala da su se tragovi Gazi Husrevbegovog saraja (dvora) nalazili u bašči kuće Hadžijusufagića, a da joj je o tome govorila njena majka i dajdže Hadži Mujaga i Hadži Mehmedaga Hadžijusufagić.

 

Hamdijin otac imao je sigurno makar jednog brata. Sa njegove strane dolazi, također, vrlo ugledni član ove porodice, Hamdijin amidžić (stričević) - hfz. Mehmed Kreševljaković. Bio je učitelj za vrijeme okupacije Austro-Ugarske, a po odlasku u penziju postaje hafiz. Inače, upravo njemu pripada zasluga za promjenu prezimena iz Kreševljak u Kreševljaković, Nakon što je promjenio svoje prezime, u suradnji sa upraviteljem osnovne škole Salihom-efendijom Aličehićem mjenjao je i prezimena učenika dodajući im « ić ». Tako su od prezimena Traljo postali Traljići, od Spaho – Spahići, Turak – Turkovići, Ćato – Ćatići itd.

 

Također, ugledni član ove familije koji je bio u srodstvu sa Hamdijinim ocem bio je i Ali-Riza Kreševljaković, prvi diplomirani veterinar u BiH. Rođen je 1850. godine u vrijeme vezirovanja bosanskog valije Topal Šerif Osman paše. Diplomu je stekao u Istanbulu 1872. godine, te iste godine ka 22-godišnjak postavljen za gradskog veterinara u Sarajevu kod Beledijske uprave. Zna se da je putovao u Slavoniju i madžarsku gdje je imao zadatak odabira i kupovine čistokrvnih konja za pastuhske stanice koje su Osmanlije osnovale u Sarajevo 1870. godine. . Po dolasku Austro-Ugarske monarhije njegova diploma je osporavana, jer je traženo da se izvadi specijalna dozvola za sve one koji su studije završili van Monarhije. Ali Riza je uvrijeđen time otišao 1879. godine u Beč i tamo na Visokoj Veterinarskoj školi potvrđuje svoje veterinarsko znanje. Po povratku u Bosnu postavljen je za provizornog sreskog veterinara u Srebrenici. Godine 1888. Zemaljska vlada ga je imenovala za službenika B-H Uprave, a službovao je po različitim mjestima u BiH. Umro je u rodnom Saraejvu 1919. godine. Njegova originalna diploma iz Istanbula čuva se u porodičnoj biblioteci, odnosno Udruženju Videoarhiv – Biblioteka Hamdija Kreševljaković. Inače, po pisanju Alije Nametka biblioteka Hamdije Kreševljakovića je vjerovatno najkompletnija biblioteka « u kojoj su se našla mnoga djela na okupu i na našem i stranim jezicima koja govore o Bosni ». Najzaslužnija za očuvanje ove biblioteke je Hamdijina supruga hadži Razija Kreševljaković, rođena Ćorović. Bezobzira što je dio Hamdijinih prijatelja  bespovratno »posuđivao» knjige ona se nastavila brinuti o njoj te ju je odbila prodati tadašnjoj državi sa odgovorom «to bi mi bilo kao da mi Hamdi ef. Još jednom umre».

 

Hamdija je imao je jednog brata i tri sestre : Halid, Fata (Fatma hanuma), Rabija i Sidika.  Od njih su pored Hamdije, njegov brat Halid i sestra Sidika Kreševljaković također ostavili traga u kulturnoj historiji BiH. Oboje su se bavili prikupljanjem narodne književnosti, a radove su objavljivali u publikaciji Novi Behar. Zajedno su održavali i analfabetske tečeajeve na Vratniku. Sidika Kreševljaković bila je najdraža sestra Hamdije Kreševljakovića, a po porodičnim kazivanjima bila je zbilja posebna žena, ispred vremena u kome je živjela. Udala se i uzela prezime Ramić. Njena kćer Maksuma (Suma) udala se za Garibije i danas žive na Vratnik mejdanu tj. u Ramića sokaku odakle potječu starinom. Mufid Garibija, njen sin je arhitekta i jedan je od boljih poznavetalja historije grada Sarajeva.

 

Halid Kreševljaković bio je sahatdžija, a pored prikupljanja «narodnog blaga” skromno se bavio i kaligrafijom. Jedan od njegovih kaligrafskih radova može se naći u Bijeloj džamiji na Vratniku, a jedan u prostoru porodične kuće Kreševljakovića. Njemu se pripisuje da je na Vratniku zabilježio jednu pjesmu u desetercu za koju se smatra da joj je autorica Umihana Čuvidina (Sarajevo, Hrid,1794-1870), prva pjesnikinja Bošnjakinja i jedna od prvih pjesnikinja na našem jeziku. Njegove originalne rukopise « posudio » je Mensur Brdar i nikad ih nije vratio. Halid Kreševljaković umro je relativno mlad, a iza njega nije ostalo potomstva. Uživajući u ljepoti nekog prizora, zaspao je u sjeni drveta. Od toga se razbolio i umro.

 

Ipak, kao što je već navedeno, najpoznatija ličnost ove porodice bio je Hamdija Kreševljaković. Bez njegovog djelovanja teško bi bilo danas rekonstruirati historiju Bosne i Hercegovine. Spadao je u red najznačajnijih historičara svoga vremena. Bavio se književnom, kulturnom i ekonomskom historijom. Rođen je u patrijarhalnoj trgovačkoj porodici, a u svome školovanju imao je veliku podršku svoje majke. Školovao se u Sarajevu gdje je završio osnovnu (1904), trgovačku (1908) i učiteljsku školu (1912).

U vrijeme školovanja na budući Kreševljakovićev rad značajno su utjecali njegovi profesori Silvije Strahimir Kranjčević, Josip Milaković i Ljudevit Dvorniković

Zahvljujući njima,  vrlo rano se počeo interesirati za literarnu historiju BiH. Posebno značajan utjecaj na Kreševljakovića izvršio je dr. Klarl Patch koji je osnovao Balkanski insitut u Sarajevu a Kreševljakoviću, kao mladom dječaku povjerio da prikuplja publikacije i spise domaćih autora. Inače, sam Hamdija Kreševljaković je često navodio kako su dr. Karl Patch i Vjekoslav Klaić ljudi koje smatra svojim učiteljima i uzorima u znanstvenom radu. Vjekoslav Klaić koji je volio i cijenio Hamdiju nazivao ga je “zemljakom” s obzirom da su i Klaići bili podrijetlom iz Kreševa.

 

Od 1912. godine Hamdija Kreševljaković je predavao na raznim sarajevskim školama (osnovnoj, učiteljskoj, trgovačkoj) te vjerskim školama uključujući : Darulmuallimin, Okružnu medresu i Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu.  Od 1918-1919 radio je u osnovnoj školi u Vinkocima (R Hrvatska). Godine 1932. je ne svojom voljom penzioniran, ali je 1941. godine ponovno raktiviran kao profesor na Učiteljskoj školi. Od 1945. predavao je u Prvoj Gimnaziji i Trgovačkoj Akademiji u Sarajevu.  U svojoj učiteljskoj karijeri predavao je historiju, jezik, zemljopis, njemački jezik, pedagogiju… Poslije 1945. osnivanjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH postaje naučni suradnik u ovoj instituciji

.

Svoj prvi rad objavio je u Beharu kao 15-godišnji dječak, s obzirom da se već kao učenik počeo baviti prikupljanjem narodnih pjesama i pripovjedaka. Bio je suradnik brojnih časopisa i listova, a nerijetko je knjige publicirao i u svojoj valstitoj nakladi. Bio je član redakcionog odbora kalendara Narodne uzdanice od 1932. do 1944. godine i član konzorcija Novog Behara. Zbog svog rada je 1939. godine, na prijedlog Ferda Šišića, izabran za dopisnog člana Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti (JAZU). Bio je prvi bosanski musliman koji je postao članom ove najznačajnije akademske institucije. Poslije rata 1952. godine izabran je i za redovnog člana i prvog potpredsjednika Naučnog društva BiH koje će prerasti u Akademiju nauka i umjetnosti BiH. Bio je suradnik na Hrvatskoj enciklopediji, Enciklopediji Leksikografskog zavoda u Zagrebu, Enciklopediji Jugoslavije, Vojnoj enciklopediji u beogradu, Historiji naroda Jugolavije gdje je u II knjizi napisao povijest BiH u 18. stoljeću… U svojoj bogatoj bibliografiji objavio je oko 350 različitih, nerijetko pionirskih i kapitalnih radova, te kao takav spada u najplodotvornije BH autore svih vremena. Najplodnije razdoblje njegovog naučnog rada nastupilo je u godinama po završetku II svijetskog rata. Za svoj radodlikovan je Ordenom rada II reda od strane Predsjednika Republike Josipa Broza Tita. Umro je, po pisanju Alije Nametka “dok se tako reći nije ni osušila tinta na njegovu posljednjem djelu o esnafima i obrtima u manjim centrima Bosne i Hercegovine.” Spomenutom Nametku je tri dana pred smrt predao rukopis, te rekao “kako će se nekoliko dana odmoriti, a onda će opisati željezni obrt u Bosni i Hercegovini, čime će ’naša zemlja biti jedina u svijetu koja će imati u cjelini opisanu povijest obrta i esnafskih uredaba’”. Njegova dženaza klanjana je pred Begovom džamijom. Tu je trebao biti i ukopan ali po vlastitoj želji ukopan je na mezarju Hendek, iznad Vratnika, pored svoje majke Džemile. Od kuće do Begove džamije i od džamije do mezarja Hamdija je prenesen na počasni način, na uzdignutim rukama, onako kako se daje najveća počast umrlim učenjacima i javnim radnicima. Pred džamijom je o djelu Hamdije Kreševljakovića govorio dr. Hamdija Kapidžić, a na mezarju Šefik Bešlagić i dr. Vaso Butozan, predsjednik Naučnog društva BiH, a svi su istakli karakterne crte velikog merhuma i njegovu odanost služenja istini I otkrivanju naučnih istina s područja povjesti.

 

Njegova skromnost bila je poslovična, te o tome postoji čitav niz priča. Za svoga života je vlastititim sredstvima pomagao učenike i prijatelje iako o tome nikad nije želio da se govori. O vlastitom trošku, ili vlastitim angažmanom, zahvaljujući Hamdiji Kreševljakoviću sačuvan je čitav niz danas vanredno značajnih spomeika kulture poput Magribije džamije u Sarajevu, hamama u Počitellju, banja uz Blagajsku tekiju itd. Njegovo fenomenalno pamćenje bilo je također predmetom išsčuđavanja njegovih suvremenika.  Bio je vrlo širokih pogleda, a istovremeno duboko religiozan. Otac mi je pričao da je dedo bio «tajni hafiz» , odnosno čovjek koji je poznavao Kur’an napamet ali tome nikad nije govorio. Svaki put bi kada izađe iz kuće, hodajući do Prve Gimnazije proučio kur’ansku suru Jas’in. Uvažavao je i bio uvažen od strane svih ljudi bez razlike na vjeru. Uvažavao je prijateljstvo vjerskih dostojanstvenika. Bio je omiljen i mao mnogo prijatelja među bosanskim franjevacima koji su ga odmilja zvali «Fra Hamdija». Bio je aktivan učesnik života islamske zajednice u BiH, a od prijatelja posebno je izdvajao Hafiz Džemaludina ef. Hadžijahića. Zahvaljujući njemu ovladao je turskim jezikom, a zbog čega ga je zvao «njegovim hodžom ». Bio je poliglota, a pored turskog jezika aktivno se služio slavenskim jezicima, arapskim, ladino-španjolskim kojim su se služili sarajevski Jevreji, poljskim, njemačkim, italijanskim, norveškim te elementarnim znanjima mnogih drugih jezika. Vjerovatno mu, sa obzirom na fotografsku memoriju, učenje bilo kojeg jezika nije predstavljalo problem. Iako nije stekao formalno visoku školsku naobrazbu cijeli svoj život je putujući svijetom tragao za znanjem. U svrhu studija historije obišao je skoro cijelu Evropu, te stekao velliki broj poznanstava sa najučenijim ljudima u cijelom svijetu, a osobito historičara, slavista i orijentalista. Na svim svojim putovanjima posjećivao je biblioteke, arhive, antikvarnice te univerzitete na kojim je slušao predavanja čuvenih historičara.  Jedne godine je u svrhu pročavanja Reformacije obišao je sve gradove gdje je djelovao Luter i njegove prstalice, a naredne godine obišao bi gradove gdje su djelovale pristalice Protureformacije. Bio je vjerovatno  jedan od prvih Bosanaca koji je posjetio daleki Island. U jednom svom radu o Hamdiji Kreševljakoviću kao književnom historičaru Dejan Đuričković napisao je jedan od najboljih opisa njegove Hamdijine ličnosti: 

»Pisao je i nizu istaknutih istorijskih ličnosti, državnika, narodnih vođa, pisaca, kulturnih radnika, ali – skroman i tih, kakav je bio – demokrata, distanciran od begovskog viđenja društva i istorije, bio je blizak običnom radničkom svijetu, u kojem je gledao odlučujući faktor istorijskog razvoja. Za razliku od aristokratskog duha u kojem su pisane rasprave Safet-beaga Bašagić (op.a. velikog Hamdijinog prijatelja), na primjer, Kreševljakovićevi radovi su bili izraz njegovog, reklo bi se, prirodnog osjećanja pulsa života upravo malog, radnog čovjeka, a ne samo gornjih društvenih slojeva, kako je to bila uobičajena praksa građanske istoriografije. Taj kvalitet Kreševljakovićevih istorijskih radova, njegovo pravilno osjećanje energetskih izvora istorije, dobro je zapazio još prije rata Muhamed Hadžijahić, koji je, pišući o Kreševljakoviću povodom njegovog izbora za dopisnog člana JAZU 1939. godine, to naročito istakao, povlačeći paralelu između Kreševljakovića i Bašagića :’Nikada primjerice u Bašagićevim djelima ne bi mogli naći nešto kao recimo u Kreševljakovićevoj knjizi Sarajevo u doba okupacije 1878., gdje na stranama 114 -124 donosi poimence spisak svih poginulih branitelja Sarajeva (šehita), koji su redom bili : bostandžije, tabaci, halači, sluge, kazazi, terzije, križači duhana, kazandžije, konjušari, mestvedžije, sarači, kestendžije, posvandžije, čibukčije, pretrge, firaledžije, berberi, bakali, telali, urari, mujezini, prodavači voća, gvždžari, ratari, potkivači konja, krpedžije, sitari, pekari, hamali, jorgandžije, pa i oprošteni robovi’ « 

 

Hamdija Keševljaković imao je jednog sina – Muhamed Kreševljakovića (1939-2001) koji je također završio historiju te se posebno isticao kao poznavatelj materijalnog nasljeđa BiH. Po završetku fakulteta u Sarajevu radio je kao profesor u srednjim školama u Velikoj Kladuši, Kaknju i Prijepolju (R Srbija), a potom, kao i otac, zapošljava se kao naučni suradnik u Zavodu za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH. Zajedno sa svojim velikim prijateljem Fehimom Spahom preveli su rad Enveri Kadića, te uradili scenarij za dokumentarni film « Islam na tlu BiH.  Od 1991. nakon prvih demokratskih izbora u BiH izabran je za gradonačelnika grada Sarajeva. Sa tog mjesta odlazi na poziciju prvog generalnog konzula RBiH u Milanu (R Italija).  Pripadaju mu najveće zasluge za bratimljenje Sarajeva sa gradovima Barcelonom i Venecijom. Bio je otvorenih pogleda, a poput oca volio je putovati te je obišao cijelu Evropu, te djelomično Afriku, Aziju i Sjevernu Ameriku. Umro je u u Sarajevu, po povratku iz Milana. Dženaza mu je klanjana pred Begovom džamijom, a onda je na rukama prenesen do šehitskog mezarja Kovači u Sarajevu.  Supruga Muhameda Kreševljakovića, Fetaneta Kreševljaković, rođena Bešlagić najzaslužnija je za rekonstrukciju prostora Videoarhiva – Biblioteka Hamdije Kreševljakovića unutar prostora porodične kuće.

 

Iza Muhameda Kreševljakovića ostala su tri sina : Hamdija (1964), Sead (1973) i Nihad (1973). Sva trojica su vrlo rano počeli objavljivati novinske radove iz historije BiH. Najstariji unuk Hamdija Kreševljaković (1964) se prije završetka Ekonomskog fakulteta bavio muzikom u sarajevskim alterantivnim grupama. Autor je muzike za tri tetarske predstave od kojih je za muziku u predstavi « M.M. Bašeskija – San o Sarajevu » dobio prvu nagradu na teatarskom festivalu u Jajcu. Sa rock grupom Sikter, kao basista, nastupali su kao predgrupa italijanske rock zvijezde Vaska Rosija na San Siru. Njegova supruga je  dr Alma Kreševljaković, rođena Lončarević iz Sarajeva.

Sead Kreševljaković (1973) je sa 16 godina u sarajevskom listu « Naši dani » objavio svoj prvi novinski tekst o aškenaskoj sinagogi u Sarajevu. Danas radi kao autor u redakciji dokumentarnog programa TVSA. Izabran je, 2008. godine, za počasnog konzula Republike San Marino u BiH. Seadova supruga je arhitektica Lejla Kreševljaković, rođena Babić iz Sarajeva.

 

Nihad kreševljaković (1973) radi kao izvršni producent Internacionalnog tetarskog festivala MESS te kao koordinator kulturološkog projekta « Modul memorije ».  Supruga mu je Amira Kreševljaković, rođena Lekić. Rođena je u Woodstock, Ontario, Canada a radi u producentskoj kući Deblokada. 

 

Sead i Nihad Kreševljaković su zajedno su režirali  dokumentarni film «Sjećaš li se Sarajeva», te osnovali udruženje građana «Videoarhiv- Biblioteka Hamdija Kreševljaković», a sa ciljem promocije i afirmiranja kulturnog i prirodnog nasljeđa BiH. 

 

Pra pra pra pra unuka prvog spomenutog Mula Ibrahima Kreševljakovića je Asja Kreševljaković (rođena 2006)

 

 

 


Stariji postovi