T R A LJ I Ć I - VideoArhiv

VideoArhiv

Udruženje građana za afirmaciju,kulture umjetnosti i komunikacije / videoarhiv@bih.net.ba

21.07.2010.

T R A LJ I Ć I

FAMILIJA TRALJIĆ


Kada je u toku opsade zvanično predstavljen projekat Biblioteka Hamdija Kreševljaković, Mahmud ef. Traljić je predstavio značaj spomenute Biblioteke i Hamdije Kreševljakovića.

U nekim sidžilima porodica Traljić se spominje unazad duže od 350 godina, gdje su s prva bili nastanjeni na Vratniku. Do početka slavenizacije naših prezimena i dodatka “ić” prezivali su se Traljo. Bila je to uvijek vrlo ugledna porodica.
Iz te učene i ugledne sarajevske porodice potiče i hafiz Mahmud efendija, rođen u Sarajevu 28. aprila 1918. godine. Otac mu je bio Mustafa efendija, a mati Senija hanuma Musakadić. Mahmud ef. potiče iz obitelji gdje se uvažavala knjiga. Knjige je volio njegov otac, a Mahmudov brat rahmetli Seid Traljić, bio je uvaženi historičar, koji je nakon studija u Zagrebu, radio kao predavač na Filozofskom fakuletu u Zadru. Kao jedan od nekolicine Bošnjaka Seid ef. je bio i stručni suradnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
Mahmud ef. je hafiz od svoje četrnaeste godine, što mu je od rane mladosti donijelo uvažavanje i starijih kolega, a hifz je završio pred hafizom Mustafom ef. Mujezinovićem (poznatijim kao Mustafa ef. Kovač). Pored Mahmuda ef. Traljića, ova je porodica u novijoj povijesti dala još jednog hafiza – Edhema ef. Traljića, po struci diplomiranog pravnika. Iako se ne radi o velikoj porodici, značajno je da su i danas mnogi od njih visokoobrazovani ljudi. Među njima izdvajam mladog magistra prava Seada Traljića, koji je studije završio u SAD, a magistrirao u Budimpešti.
 U privatnim spisima Alije Nametka nalazio se i nekrolog na dan dženaze Salih-age Traljića, amidžića hafiz Mamutova i Seidovau kome piše:”Bila mu je, kako je bio skroman čovjek i bez pozicija u društvu, velika dženaza”, dodajući, nešto kasnije, kako se na dženazi okupila sarajevska čaršija. Mahmud ef. Traljić je u rodnom gradu završio Gazi Husrev-begovu medresu (1940), a potom, 1944, diplomirao na Višoj islamskoj šerijatskoj školi. Radio je kao bibliotekar čuvene Gazi Husrev-begove biblioteke (1944-1947), a sa tog mjesta odlazi u zatvor, gdje ostaje deset godina. Po izlasku na slobodu zapošljava se u Narodnoj univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, gdje je radio od 1957. do 1984. godine. Honorarno je predavao šest predmeta na  Gazi Husrev-begovoj medresi (1945 – 1947), te bio imam Sinan vojvoda Hatun džamije na Vratniku (1944 – 1947) i hatib Jahja pašine džamije u Čurćića mahali, u čijem haremu je i ukopan.
Mahmud ef. Traljić se doselio u Čurćića mahalu početkom 70-tih, gdje je živio sa svojom suprugom i vjernom suradnicom Nailom hanumom. Još od srednjoškolskih dana se bavio pisanjem i objavljivanjem radova, surađujući sa skoro svim muslimanskim publikacijama poput: El-Hidaje, Novi Behar, Glasnik IVZ, Glasnik Rijaseta IZ u BiH, Preporod, Šebi Arus, Takvim, Islamska misao, Bibliotekarstvo, Narodna uzdanica, Bakije, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, kao i Vjesniku Društva bibliotekara Hrvatske. Suradjivao je i na Prvom i Drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije, Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” iz Zagreba, Encikopedije BiH, Enciklopedije Turske, kao i na Leksikonu pisaca Jugoslavije u Novom Sadu.
 U vremenu u kome živimo njegova biografija se možda ne čini dovoljno atraktivnom. Hafiz Traljića nije bio čovjek kojeg ste svakodnevno mogli gledati na naslovnim stranicama novina. Čini mi se da je njegovo mišljenje i savjet bilo privilegija onih koji su ga poznavali. Šta god bio razlog, ali on nije bio, po suvremenim poimanjima, javna ličnost.  To je neka boljka ovih prostora…Ta nemogućnost da iskoristimo blizinu ljudi koji su relevantni da daju vlastiti sud o vremenu i pojavama koje ono nosi. Njihova skromnost i znanje su ih sprijećili da izbiju na one pozicije gdje se nekad lahko gubi razum i čast... Veliki ljudi, a posebno historičari, veoma dobro poznaju tu temu. Vjerujem da je baš to odgovor na pitanje zašto ga nije bilo na naslovnicama.
Hvala Bogu pa se hafiz Traljić odlučio da u posljednjih nekoliko godina života (od 1994), štampa nekoliko svojih knjiga. U tome je njihova velika vrijednost, koja prije svega ukazuje na veličinu hafiza Traljića koji je prepoznao momenat u kome se odlučio na ovakav napor, a kako bi iza njega ostala djela koja su po svemu sadržaju ravna vrijednosti, naprimjer, Bašagićevih djela o Bošnjacima ili  Bašeskijinog Ljetopisa.  
Njegova djela spadaju u primarne izvore, odnosno nezamjenjivu građu u istraživanju historije BiH, a posebno Bošnjačke baštine. Ona osvjetljavaju ulogu ljudi, organizacija, ustanova i institucija koje su pravilan osnov u razumjevanju i definiranju identiteta Bošnjaka i njihove zemlje. Ona obuhvataju različite aspekte i veoma širok period, koji završava sa 1971. godinom. O njegovom radu i ličnosti, veoma tačno, Muharem Omerdić piše:”Ako se za nekog kod nas, u Bosni, može reći da je obilježio svoje vrijeme i da je ostavio pečat vlastititog postojanja osiguravši trajno mjesto i ugled svome imenu u bošnjačkom narodu, to je, svakako, hafiz Mahmud efendija Traljić. On je pregalac koji je veliki ugled postigao svojim poštenjem, odlučnošću, čestitošću i besprijekornim radom. Po naravi je bio individualac, britka jezika, oštre pameti, jake memorije i dobra srca. Ne mareći za mišljenje o sebi i pohvale, jer sve što čini čini sa dobrim nijjetom i u ime Boga, stameno je koračao kroz život. Gordog kao gora, tihog kao voda, takvog je mogla iznijedriti samo Bosna.”
On nije samo na papiru sačuvao sjećanje na ljude o kojima je pisao, već je često i  djelima, poučavao o njima. U svojim radovima, kazujući o ljudima, on  naglašava i njihove ljudske osobenosti, a on sam je često bio i baštinik spominjanih vrlina. Svaku karakteristiku pozitivnog sadržaja Mahmud ef. Traljić je primjenjivao u vlastitom životu. To je definitivno bio način razumjevanja i akceptiranja vrlina i njihovog lančanog prijenosa o kojem nas poučava i naš Poslanik, Muhamed (a.s.). Zbog toga je potpuno u pravu Muharem Omerdić kada kaže: “Ovoj generaciji Bošnjaka hafiz Mahmud Traljić je doista znak pored puta i orjentir koji pokazuje ispravan pravac i pravilnu orjentaciju”.

Nihad M. Kreševljaković